ribariljudi.com

Svakodnevno upoznajem nove ljude, sklapam nova poznanstva, ali unaprijed odlučujem da za nekoga u mom srcu nema mjesta: zato što nema stila, zato što glasno govori, zato što se čudno smije, zato što previše priča ili zato što samo šuti, zato što je došljak, zato što je domaći, zato što mislim da je dvoličan, zato što je uštogljen ili možda zato što nije katolik. Ukratko, zato što mislim da nisam samo drugačiji, nego i bolji od drugih...

Dajem li ljudima šansu da budu onakvi kakvi jesu ili ih želim promijeniti? Je li srce mjesto iz kojega moram izbaciti nekog, da bih dopustio nekom drugom da uđe? Mogu li druge ljubiti kao što ljubim sebe? Kakav primjer preda me postavlja Krist? “U domu Oca mojega ima mnogo stanova.” (Iz Evanđelja po Ivanu)

Koliko više u mom srcu ima stanova, toliko sam više pravo dijete Božje.